Kako se riješiti zašti?enog stabla na gradskom zemljištu

[lucrezia]

Kako je Grinich ukrao Boži? ili Naviještenje smrti jedne Ladonje



Sigurno ne znate da u jednom dvorištu u samom centru Pule, raste stablo ladonje, stablo razgranate krošnje i visoko, više od stoljetnih stabala posa?enih na Giardinima u doba Austro-Ugarske. No, kako je ve?ina zgrada u centu Pule, izgra?enih tek nekih 200-tinjak metara od Zlatnih vrata, (odnosno od Trijumfalne kapije obitelji Sergijevaca, za koju mnogo ljudi misli da su vrata, ali ne - Zlatna vrata su srušena još po?etkom 19. stolje?a kao što se desilo i s ve?inom gradskih vrata koje su srušili Austrijanci radi potreba proširenja grada), zapravo potje?e iz doba A-U monarhije; mogu?e da je i ovo stablo posadila žena (ili vrtlar!) nekog bogatog Austrijanca kako bi im pružao sjenu u stražnjem vrtu za nedjeljnih ru?kova. To stablo je raslo, nesmetano se širilo unutar gabarita zadanih zgradama, preživjelo je doba Austrije, preživjelo je Kraljevinu Italiju, premda su neke od okolnih zgrada uništene u ratu i na njihovo mjesto interpolirane druge, modernije (?!), s više stanova, došla je Jugoslavija i prošla je ista, a na njeno mjesto stupila Nezavisna Republika Hrvatska.
Godine, desetlje?a su prolazila i Ladonja je rasla. Ispo?etka je pratila promjene obi?aja i navada prema ljudima koje bi vi?ala na okolnim balkonima, dimnja?arima koji bi se verali po strmim krovovima ?iste?i dimnjake prije zime. Promjene modnih stilova mogla je, pak zamijetiti na ženama kada bi prostirale rublje na duga?kim konopcima raširenim izme?u zgrada, kao spone izme?u svjetova, kao poveznice izme?u razli?itih društvenih staleža, kao mostove na koje bi, tek ponekad, stupila po koja grlica nastanjena u krošnjama ladonje. ... sve je to pratila i upijala Ladonja, ne traže?i ništa, a pružaju?i mnogo. U posljednjih desetak godina je narasla dovoljno da može proviriti, ako ne na ulice, onda barem da baci pogled na okolne krovove i terase, da ?uje vrevu i komešanje  ljudi oko tržnice, odlu?an ženski korak u visokim potpeticama kao kasni na posao u 7:15 ujutro, bezbrižan žamor djece koja se ne boje da ?e zakasniti u školu.
Njene je grane i listove sada još bolje moglo osun?ati sunce, a ona sama toliko se raširila da se od prolje?a, kada bi se njena krošnja bogato zazelenila, pa do kasne jeseni, dok liš?e ne bi otpalo, otkrivaju?i u svojoj mršavoj i ogoljeloj unutrašnjosti poneko gnijezdo grlice, susjedi nasuprotnih grada uop?e ne bi vidjeli. ?ule bi se samo pokoja psovka, ili zvuk poneke sapunice s televizora nagluhe komšinice. Pružala je izvrsnu zvu?nu barijeru. A tek kada bi zapuhao vjetar! ?ovjeku bi se u?inilo da je, ne u samom centru grada, ve? negdje na osami, na nekoj morskoj litici, ne u višekatnici stisnutoj ostalim zgradama, bilo mla?im ili starijim, nego u ku?i pored ogromnog stogodišnjeg stabla ?ije grane vjetar miluje i izvla?i iz njih najljepše tonove. Tokom sva tri godišnja doba, Ladonju su posje?ivale sve gradske ptice, pti?ice i pti?urine, uvijek je bilo veselo, rijetko veselo stablo, zapravo, rijetko stablo u centru grada Pule.
Sada su Ladonjine grane gole i sigurno se smrzavaju na buri koja puše posljednjih dana i dobro da barem snijeg ne padne. Gnijezdo je prazno. Tko zna gdje njene grlice provode zimu. Možda su naslutile smrt i propast svog doma pa su na vrijeme pošle tražiti novi krov nad glavom. Ve? im je oko prošlog Boži?a netko odrezao jednu stranu ku?e. Odrezao ju je krišom, žure?i se, ostavljaju?i krvave tragove na krovu obližnjeg poslovnog prostora. Tko bi to mogao u?initi? Kome bi mogla smetati jedna Ladonja, lijepe, zelene, bogate košnje, prepuna života, skrivena u unutrašnjem dvorištu zgrade tako da samo stanari znaju za nju. Kome je to mogla zasmetati nakon tolikih godina? Tko bi mogao biti tako neosjetljiv na njene ?ari? Kome pripadaju ona 3 velika klima ure?aja kojima su smetale njezine grane pa ih je tako okrutno odrezao? Grlice nisu sretne što ?e se morati preseliti. One vole Ladonju. Ona im je i mama i prijateljica i sudac kada se posva?aju oko ne?ega. Ona je uvijek nepristrana, i pravedna. Stara je, dosta se toga nagledala. Prošlog petka, oko 16:30, ve? je zamirala danja svjetlost, neki ?ovjek je došao kopati oko Ladonje. Motikom je nešto okopavao nisko oko korijenja. Što li je to radio? Ovo nije doba da se išta sadi, a i dvorište u kome raste Ladonja koriste samo ma?ke, nitko tamo ne sadi ni cvije?e niti pomidore ni mrkvu. To dvorište iza Ghetaldusa pripada samo Ladonji. Ujutro opti?arke sjede u radionici i piju kavu prije nego li stignu prvi klijenti. Jedna ima tako veseo i prštav smijeh i Ladonja ju voli slušati. Njen smijeh odzvanja u Ladonjinim granama.
   Ladonja predosje?a nešto strašno. Ona osje?a da joj taj ?ovjek ne želi dobro. Zašto je došao kopati sada, kada se ve? bliži no?, u petak nakon radnog vremena kada više nema nikoga u državnim institucijama kome bi se ?ovjek mogao obratiti u slu?aju neke nepravilnosti? Zašto izgleda kao da se skriva da ga ne vide stanari? Zašto Ladonja osje?a da želi nešto u?initi njenim korijenima? Možda zato što su je ve? prije nekoliko mjeseci premazali nekim smrdljivim ljepilom od kojeg su joj se grane na jednoj strani krošnje ve? po?ele sušiti. Ladonja predosje?a da nekome smeta njezino liš?e koje u jesen otpada i ?epi odvode. Ali, kako to da ?itavo stolje?e njezino liš?e nikome nije smetalo? Tko je taj prepotentni bogataš, poduzetnik, koji je došao kao da ga je sam Bog poslao, da kao njegov izaslanik radi reda? Tko je on da želi rušiti Ladonju u dvorištu koje mu uop?e ne pripada? Zar nije bilo jednostavnije sagraditi kosi krov na poslovnoj zgradi, na kojem se onda ne bi zaustavljalo liš?e i zatvaralo odvode? Zašto misli da je jednostavnije srušiti ili otrovati jedno stablo? Zašto me ne voli? Zašto mu ništa ne zna?im?
   Ujutro, kada su grad i svi njegovi stanovnici još spavali, onaj ?ovjek je došao i nalio nešto na moje korijenje. Zatim je zatrpao jarak oko mog debla i prigrnuo suho liš?e tako da je sve izgledalo kao da nitko ništa nikada nije radio oko mene. Možda sam to sve samo sanjala? Da bar! Bojim se da moje liš?e više nikada ne?e biti zeleno. Bojim se da moja krošnja nikada više ne?e biti bujna i da ?e ptice morati prona?i neki drugi, bolje zašti?en dom. Sa strepnjom ?u o?ekivati prolje?e da vidim što ?e se dogoditi. Ako se moja krošnja tada ne zazeleni kao i sve krošnje na Giardinima, krošnje mojih sugra?anki koje samo ponekad mogu vidjeti kada neka marljiva doma?ica otvori sve prozore u svom stanu u zgradi iznad Ghetaldusa, i razgrne sve zavjese; ako se moja krošnja tada ne zazeleni, znat ?u da me je tog jutra, rano u zoru, u subotu 12.12.2009. neki zlo?esti ?ovjek otrovao i uništio. Vjerojatno mu je bilo jednostavnije otrovati moje korijenje da se krošnja sasuši  i da više nikada ne prolista. Njemu nije bitno što ?e to suho, mrtvo stablo stajati usred dvorišta i podsje?ati stanare kako na ovom svijetu, u ovoj zemlji, u ovom gradu ima bogatih ljudi koji mogu provoditi nekažnjeno svoju volju ?ak i kada im Grad Pula kaže da ne smije srušiti stablo. Vjerojatno je, kao i mnogi drugi u ovoj zemlji, taj negativac, bogati poduzetnik, pronašao jedno od milijun rupa u našem zakonu, vjerojatno je ovaj put iskoristio semantiku (sumnjam i da zna što je semantika!) - jer mu Grad nije rekao da ne smije "otrovati" stablo nego da ga ne smije srušiti!
   Ljuta sam i razo?arana. Prili?no je neslavna ta smrt. Prili?no neherojska! Da sam proživjela još dvadesetak godina, vjerojatno bi me dokraj?ile kisele kiše koje nam ne ginu, s obzirom na ovo što se trenutno doga?a u svijetu, gdje Bogati ne žele smanjiti emisije, tj. zaga?enje, a Mali (?itaj: "siromašni") su osu?eni na propast. Osje?am se jadno i nemo?no. Bez snage i mo?i, bez potpore institucija, bez pravde, osje?am da nemam, da nikada niti nisam imala šanse preživjeti u ovoj zemlji gdje vlada novac i korupcija. Mogu re?i da sam umrla za ideale, da sam se borila do kraja, ali Zelena, koliko god bila opuštaju?a boja, nikada ne?e pobijediti druge Boje. Osje?am se kao oni demonstranti u Kopenhagenu, koje policija mlati pendrekom po glavi, a bore se za pravednu stvar.
Na što se zapravo odnose boje grada Pule -  zelena i žuta - u ime ?ega stoje, jer u ime Zelenog Grada, Zelene Istre, Zelenog Svijeta, Zdravog Svijeta  - zasigurno ne stoje.


Pula, 17.12.2009.